Kritika sim i tam

subota, 12.04.2008.

95. POST, 93. DAN NEPISANJA

eo mene opet, reko da iskalim bijes izazvan silnim pizdarijama koje neki seratori mogu israt. jebome pas briem da ti ljudi nit ne kenjaju na WeCeju. čitam sad na net.hru da će se na svim javnijim okupljanjima, tu u primjeru navedeno vjenčanje, morati imati dozvola za apsolutno svaku radnju, tako baka Marija ne će smjeti napraviti kolače unuku za vjenčanje, teta ivanka također, jer nemaju obrtnicu koja košta parstotinjak kunja (oko 200kn) jer bi inaće mogle biti globovana sa 10tisučica kuniča. a to da fas fotografiraju prijatelji, ne daj Bože. inspektor inkognito uletava na vjenčanje, otpleše jednu čagicu sa onom jedinom samom tetom kojoj se cijela familija ruga iza leđa jer je neudana, štipne ujnu dok nitko ne gleda, proba bakin ilegalni kolač, i čopi fotografa za šiju i ak ovaj nema papir da smije fotkat, OP! GLOBA! a to kaj bu taj recmo klinac otrčao mami plačuči nikom ništa. gospon mora raditi svoj posel.
ali molit ću lijepo, sve su to potrebne mjere predostrožnosti, u našu korist naravno. mislim 100% sam siguran nema kaj drugo biti, možda mene i ženu želi fotkat frend iz djetinjstva koji je još potajno zaljubljen u moju dragu pa će, kaja znam, pucat iz fotića minijaturnim pištoljčićem. a mi misli da oni nas žele pljačkat, ma dajte ljudi.

ali definitivno jedna od najboljih donesenih odluka mie ova o zabrani pušenja. FENOMENALNO! kaj to zapravo znači?
da se ne smije se pušiti u kaffe barovima, klubovima, dućanima, crkvama,balkonima ..? ne kužim, koja je svrha toga? SVI PUŠE! i oni koji ne puše puše, ak nekog smeta dim cigarete nek ne ide tam di se puši. nepušači ugroženi?! ma da ziher?
nepušači su gori od aktivista za ETNIČKO tretiranje životinja (dakle jednako ljudima). jebote već ih vidim (nepušače) kak s bakljama po jelačić placu i užem centru grada tamane pušače.
"dobar dan! dobar dan! pušite? da, zašto? cigaretu? ne, hvala.. TUP po glavi!"
kažem vam, još će zbog te zabrane pušenja bit gora sranja. nadrkani pušači će počet mlatit podrugljive pušače

petak, 11.01.2008.

MJERE

Vrijeme. Zastrašujuć faktor spoznaje. Sve stvari radimo jednostavno tako jer one samo po sebi zahtijevaju da budu rađene i svaka se od njih odvija u određenom vremenskom periodu koji je potreban kako bi se one imale vremena razvijati i odviti. Vrijeme je svoj oblik i razne narodne odnosno znanstve definicije mijenjalo kako je ono samo i prolazilo. Vrijeme je jedino nepobijedivo. Svatko će jednom otići, nešto prekinuti, nešto započeti u nečemu sudjelovati i sve će to imati svoj početak i kraj. Koristeći ta dva termina ponekad zaboravljamo da govorimo o različitima imenima, ulogama vremena.
Jer što ako vrijeme nije samo ključni čimbenik koji određuje neke zavšetke?
Jer možda možemo na neke situacije gledati i kao na nešto na što vrijeme samo nije igralo svoju ključnu ulogu. Možda su neke stvari i odnosi završili i prije nego je ono (ne)određeno vrijeme to odredilio?
Poznajem neka jaka prijeteljstva koja su vremenski imala priliku održati se do kraja života onih kojima su pripadala i koji su ih vodili, a prekinuta su mnogo ranije. Prekinuta emotivno. Vremenski trajna.
Ne govorim o tome kao o predmetu koji „odoljeva“ zubu vremena već nećemu što je imalo predispozicije održati se, dakle vremenom mjereno, dok ih smrt ne rastavi. Tada bi vrijeme bilo taj ključni faktor.
Poznavali su se od ranog djetinjstva, prijateljovali i kroz uspjehe i neuspjehe, kroz sreću i tugu, kroz presjeke drugih, nekih novih prijateljstava, a onda je jedan događaj, samo najednom prekinuo njihov čvrst emotivan odnos, ali vremenski to je prijateljstvo još visilo u zrako, čekalo da ga netko dohvati i da ono dosegne razinu na kojoj je jednom postojalo. No to se nije dogodilo. Konkretno recimo da se radi o prijevari, vrsti prijevare koje prijateljstvo niti može, niti smije niti treba trpjeti. Prijevara koja je potaknula rađanje nekih novih dotad, za tu vezu, nepoznatih i stranih osjećaja. Ti su osjećaji uspjeli nadjačati sve onedotad postojeće jer time njih kao da kroz svo ono vrijeme nije niti bilo. To prijateljstvo danas više ne postoji. Sretanje u gradu ili slučajni susreti preko nekih novih poznanika u vremenskom pogledu „održavaju“ tu vezu živom, ona postoji jer to nije bila toliko strašna izdaja da se nikada više ne vide ili da se zamrze, već jednostavno da taj emotivni dio odnosa umre. Jednom zauvijek. I kao takav, postojan u vremenu, taj odnos još uvijek postoji, ali onaj važni dio, njegova spona, više ne postoji i neodređen vremenom davno je završio.

petak, 28.12.2007.

NEKE PROMJENE

Poštovani obavještavamo Vas kako smo na blog, koji tako zorno pratite i sa željom iščekujete nove postove iz radionice naše redakcije, uveli neke novitete a sve kako biste se Vi i Mi ugodnije osjećali... bla bla bla u nedogled

Na stranici se nalaze neki noviteti, klikanjem otrkrijte koji su!

utorak, 25.12.2007.

25. PROSINAC

Na današnji dan prije nešto više od 2000 godina rođen je sin Božji i time otvorio novu epohu ljudskog pogleda na život što će u daljnim stoljećima u potpunosti promijeniti, kako one što će postati sljedbenici novoga vala, tako i one koji će indirektno biti dotaknuti novim promjenama.

No bilo kako bilo, kako god ga zvali u različitim jezicima svijeta, rezlozima nebitnim različitostima, svi znaju da se na današnji dan, obilježava njegovo rođenje, a onima koji ga slave čestite se veselje, želje ljubav i zdravlje i prenose najbolje želje.
I u maniri katoličanstva (za destetak dana također i pravoslavlja)

ŽELIM VAM SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ

Na isti ovaj dan tisućljeće i par stoljeća kasnije rođen je i moj kolega i prijatelj Denisa Mehić, kojim ovim putem želim poručiti:

DENISE SRETAN TI ROĐENDAN! puno zdravlja, sreće i ljubavi, a znaš i sam da sve ostalo dođe u međusobnim kombinacijama ovih!

četvrtak, 29.11.2007.

ZLATNA RIBICA

Peca Mujo i ulovi zlatnu ribicu.
"Mujo, Mujo pusti me ispunit ću ti križaljku!"

utorak, 27.11.2007.

PATRIOT

KONAČNO!

I taj je pederluk završio.
Sranjima je valjda sad za neko vrijeme VALJDA kraj jer ak još jednom čujem neko pred,post,za il kak(o)vo već izborno obećanje bit će belaje, pa makar me strpali u ludnicu skup s manijacima koje uspijem nahuškat da odu samnom do Markovog trga. (Moram sam prije polaska,ukoliko do njega dođe, nazvat nekog tipa Mie, NE Jelena tebe, jer nisi NIŠTA normalnija od mene, da prekontrolira dal idem sa stvarnim ljudima il je djelovanje tableta popustilo.)
Da se izrazim zdravo seljački i kažem da mi je već na vrh glave pizdarija, sranja i preseravatorskih lažnih obećanja čelnika koji su umjesto, brojeći u desetcima (60 000 000kn) milijuna kuna, ulaganja u neke svrsishodne projekte kao npr. obnove ILI IZGRADNJE NOVIH dječjih domova itd., te iste novce uložili u potpuno nepotrebne kampanje jer smo ionako svi znali da će Niko i njegov brat Robač također, glasat za HaDeZet ili za onog vukolicog Milanovića, majka mi ne bi bila presretna izborom riječi. Stoga ću se okoristit sljedećom terminologijom:
Izbori su bili katastrofalni, bolje nam bilo ne bu, to mi na riječ vjerujte, jer dalje idu, ne idemo mi, samo krasti. to vam je tak. politika je kurva. ali tak se ne ćemo izražavati stoga ćemo samo reći kako se politika samo bavi najstarijim zanatom na svijetu (i još je i lopovčina, a ko krade i laže taj bome i ubija! Jelda štrajkašu, ha? Buš i o ovom snimil video poruku s ko zna kojeg mjesta? ovaj put iz zahoda?). (Ipak poštovanja malo, tko zna tko mi može sve čitati blog.. hm.. kog zavaravam. Mia nemoram ti se valjda ispričavat na riječniku? ne? ok!)

Tako je eto opet mali čovjek bio svojoj svrsi shodan iskoristivši (?) svoju građansku dužnost/pravo glasanja, presretan što si je eventualno omogućio bolje sutra, a na kraju opet nitko ne će biti zadovoljan, krijući tko je za koga glasao, ali opet istovremeno demantirajući da su svi loši i da on ne će više glasat.
najbolja je definitivno kompilacija glasača koji se već lagano bliži kandidaturi za zbor dijasporskih mirogojskih mališana i sljedeće izbore, ako ne i promjenu vlasti ne bu dožio, ali eto neka oni, ne plaćajući tu porez, neka eto oni nama glasaju.
Pa ne će zasigurno on plaćati kruh 10 kuna s prosjećnom plaćom 4200 kn (toje usput budi rečeno laž: točan je podatak naime 3620kn, no dobro). nego će taj kruh, ak mu Bog da zdravlja, a nek da, nek živi čovjek, plačati s vani zarađenom penzijom iliti mirovinom, kako kome draže. Stalno to mijenjaju.
A o gramtičkim promjenama govoreći, mojem uzbuđenju nema kraja. Jedva ćekam uvođenje anglizama u standardni jezik, izmjenu pravopisa, mjenjanje riječi iz helikopter u zrakomlat i tako redom do u nedogled. ne ću će se valjda opet naći na dnevnom redu saborskih sjednica te se kao vrlo važna tema provlačiti mjesecima, jer zaista nemamo važnijih tema za raspravit. Jer, kaj bi vi seljaci sad? Prodavali svoju pšenicu? ma, friška figa! To ćemo uvest izvana, dok ne pokleknete, ha ha, a onda ćemo kupovat hrvatsko, a do tada ćemo jesti konzervirane černobilske piceke, jer ipak imaju više bataka, a i veći su, stavimo ih na komad kartona u pridjevu tvorenom od imenice "seka" zamijenimo neka slova i "Voila!" - blagdanski je ručak na stolu. a to tko će, kako i koliko nas dočekati ovaj ili sljedeći Božić i kako već su pitanja koja su ostala kaskati za predizbornom kampanjom. sada je vrijeme odmaranja za političare, ipak su se miceki naradili. Jelda?

A idemo li zbilja dalje, mislim da je već davno odgovoreno sada već legendarnom rečenicom uvaženog gospodina Rojsa. "Koje jami, jamio"

Vi niste? E onda se bojim da ste zbilja još samo jedan mali Hrvat!

ponedjeljak, 26.11.2007.

LOTUS

Svakome od nas pruže se prilika za upravljanje samima sobom. Ponekad je ne vidimo i jednostavno prođemo pokraj nje niti je ne primjećujući. neki su zadovoljni sjetnim pogledom na lijepu prošlost. Oni drugi uživaju u osunčanoj stazici koja vodi u svijetlu budućnost. no, postoje i oni koji se s osmjehom prisjećaju prošlosti klizeći u još jednu priliku za lijepim sjećanjima. Ponekad se nadamo velikim stvarima koje kada i naposljetku dobijemo ostanemo razočarani činjenicom da to ustvari i nije ono što smo željeli. Jer kada smo ostvarili i taj cilj postavljamo si novi, već i onda kada smo u očekivanju prethodne dobiti. Stanemo li na moment na lopticu naših želja i potreba shvatit ćemo da balansiramo između pomiješane formule razuma i osjećaja. najbolja bi formula bila kada bismo sve pomiješali zajedno i odlomljavi komad po komad tog kolača uživajući u svakom novog zagrizaju!
Nadajući se malim stvarima, dobijemo veće stvari. Nadajući se velikim stvarima dobijemo male.
nije bit u samom dobitku, već u onom iščekivanju. jer ako se budemo trudili stati na lopoč, miješanjem velikog spektra osjećaja dovest ćemo se do ludila. Ali kada uspijemo sjest na njega, dominantan će biti samo osjećaj sreće koji neće dugo trajat. Stanemo li i razmislimo, osjećaji prve faze trajali su duže, a oni trenuci kada smo na moment uspostavili balans činili su nas najsretnijima na svijetu!

četvrtak, 22.11.2007.

RASPUTIN

1. JA OBOŽAVAM ŽENE!! NAPROSTO OBOŽAVAM!!

2. JA SAM FEMINIST, I SVAKA ŽENE ZASLUŽUJE POŠTOVANJE BILO KOJEG PRIPADNIKA MUŠKOGA RODA! POTŠIVANJE SE NE SMIJE KOSITI S 1. PRAVILOM!